Moj godišnji odmor je završio i vraćam se u Zagreb. Iako će mi nedostajati more ipak se veselim svemu što me čeka. Od pisanja novih pjesama do realizacije novih projekata…

Ali još je ljeto, pa da vam bar ukratko kažem kako je prošao moj odmor. Prije svega bio je vrlo ležeran, mrzim osjećaj presinga kad sam negdje na moru. Ako ne moram ne znam ni koji je datum ni dan i nemam nikakav raspored, a korištenje mobitela je svedeno na minimum (koliko je to moguće). Više-manje svaki dan sam bila na moru, čak sam uspjela i izgorjeti što se nikad nije dogodilo do sada. Svaki dan sam igrala tenis koji je redovito glavna rekreacija na godišnjem, tu i tamo odbojku na pijesku sa ekipom. Prvi dio godišnjeg odmora sam provela u Puli pa sam uživala u filmskom festivalu u Areni. Osim obale, prošla sam i dio središnje Istre i okusila sve najbolje stvari koje nudi. Ruta je bila Pazin, Motovun, Grožnjan, Buzet, Roč i konobe putem : ). Drugi dio godišnjeg sam provela kod svojih u Zadru, kako cijele godine ih ne viđam ovo je bilo više obiteljsko druženje. Ali da vam ne prepričavam sve, mislim da će slike reći više…

Za sve koji su u Zagrebu, u Centru Kaptol ljetne večeri nude prave glazbene užitke na terasi svakog četvrtka od 21h gdje vas očekuje dobra zabava uz vrsne hrvatske glazbenike u sklopu programa Glazbeni četvrtak.

Ovaj četvrtak u 21h ja imam Live acoustic session za sve željne dobre glazbe i modernih covera Adele, Duffy, Sam Sparro, Amy Winehouse, John Legend, Norah Jones, Estelle, Gabriella Cilmi, Simply Red, Gnarls Barkley…itd.
Ako ste u Zagrebu svakako dođite!

Vidimo se : )

Vaša Ivana

Dragi moj blogerski svijete, nadam se da ste negdje na moru i da ne umirete kao ja u Zagrebu. Mislim da je malo reći da je ovih dana skoro pa nemoguće disati vani…a ako nemate klimu onda znate kako je meni. U zadnjih nekoliko mjeseci puno se toga događalo počevši od selidbe u novi stan do čekanja na instalaciju interneta preko mjesec ipo dana… a na klimu nažalost još čekam tako da mi je veselo pogotovo jer pokušavam učiti. Svako malo kad me uhvati žuta minuta idem u kuhinju razbiti red pločica sa zida pa da bar usput budem i korisna. Moram priznati odličan ispušni ventil! 

Svi me pitaju gdje sam i što radim, pa da vam dam ukratko ‘update’.  A s obzirom da me ne prati glas posvuduše moj medijski prostor je poprilično sužen, ali ako postoji bilo kakva glazbena novost publika uvijek sazna sve na vrijeme : ).Počela sam raditi na novom materijalu, a trenutno je sve to još uvijek u kreativnoj fazi. Ono što me najviše veseli je što sam upoznala neke zanimljive ljude koji će sa mnom raditi na novim pjesmama uz moju već uigranu ekipu. Ovo je meni najdraža faza cijele priče jer funkcionira kao ljubav na prvi pogled i onaj napeti ‘feeling’ kao na početku veze, sve je novo i uzbudljivo… Prošlo je dovoljno vremena od albuma ‘Cafe’ da mogu s odmakom reći da sam jako zadovoljna svime i da sad jedva čekam ponovo ući u studio i krenuti dalje, kao i uvijek na svoj način, svojim tempom, neopterećena ičim…to je razlog zašto toliko volim ovo što radim. Inspiracija su mi ljudi i situacije iz svakodnevnog života., pa ako slučajno imate kakvu dobru temu za koju mislite da bi je trebalo uglazbiti slobodno pišite, dobra ideja je uvijek dobra ideja… a iz iskustva znam da ona ponekad dođe kad je najmanje očekivana!

xoxo

Ivana

Iako mislim da mi u životu trenutno nisu potrebne nekakve drastične promijene, za neke manje sam uvijek otvorena. Nisam baš dugo razmišljala o tome da više ne bi bila plavuša i da je možda ova godina nakon 23 godine plave kose godina u kojoj postajem brineta. Dobro, možda i ne baš brineta ali tamnija u svakom slučaju. Mislim da je kosa nešto što vrlo lako može dati najbolji efekt promijene. Nedavno sam snimala reklamu za salon ‘Galant’ koji se već skoro 5 godina brine izgledu moje kose, pa me to potaklo da vidim kako se stanje na glavi promijenilo tijekom godina do danas…

2004

2005

2006

2007

2008

2010

Danas sam nestrpljiva i nervozna kao malo dijete…kad će više taj petak!!??!! Znate onaj osjećaj kada ne možete nešto dočekati… Ovaj petak idem u Francusku! Na aktivan odmor reklo bi se, jer mislim da se nikako neću vratiti odmorena! Mi koji smo odrasli na moru ne doživljavamo ljeto tj.more kao nešto posebno ali zato smo skoro si ludi za snijegom i skijanjem! Sad znate čemu se toliko veselim, skijanju tj.sudeći prema mojoj opremi, boardanju. Nikad još nisam bila u Francuskoj pa mi je i to dodatno zadovoljstvo. Skijalište na kojem ću biti je Les Deux Alpes, navodno je jako veliko i lijepo. Jedva vam čekam prepričati dojmove a do tada evo par slikica da vidite i sami ako možda niste bili tamo. Također svaki dobar savijet od onih koji su već bili je više nego dobrodošao!

POZZZZZZZ

Ivana Radovnikovic

Dragi moji nadam se da uživate u ovom neradnom danu i snijegu…ja nažalost nisam provirila dalje od stana jer me uhvatila neka prehlada a kako idući tjedan idem na skijanje ne želim izazivati neku gripu i sl.

Imam dobre vijesti, napokon sam dočekala dan da vam najavim premijeru spota!  Internet premijeru možete pogledati SUTRA tu na web portalu Glorije a sve što se događalo iza kamera moći ćete doznati u tiskovnom izdanju časopisa Gloria. U petak kreće Tv premijera Na CMC televiziji. Nadam se da će vam se spot svidjeti, očekujem vaše komentare! Još jednom se želim zahvaliti snimateljskoj ekipi koja je bila genijalna i bez koje ova pjesma sigurno ne bi imala ovako dobar nastavak!!

Svima vam želim sve najbolje u Novoj!

Evo došao je i taj dan, danas mi je rođendan. Kako te godine lete! Ali neću vas gnjaviti mojim filozofijama o vremenu, već sam vam došla ostaviti nešto slatko (od čokolade naravno). Nadam s da vam se sviđa moja torta, iako nisam baš spretna sa kolačima i sl…ova mi je možda najbolja do sada! Mi smo već slavili ovaj vikend tako da danas laganini uz finu klopu!

vaša Ivana…

Nisam vam pisala već neko vrijeme ali samo zato što se radilo punom parom. Od kada je snimanje spota zbog moje bolesti bilo odgođeno trebalo je opet uskladiti sve koji sudjeluju sa slobodnim terminima prostora u kojima smo snimali. Ovim putem ih svih pozdravljam i zahvaljujem im, ne samo na odličnom radu nego i na opuštenoj atmosferi i dobrom društvu. Sve zajedno je trajalo tri dana i mislim da je to najteže palo mojoj kosi koja je stalno zahtijevala frčkanje peglom i puuuno laka, a cure su se trudile da u svakom trenu izgleda tip-top, tako da danas idem u Galant na ‘terapiju i šišanje’. Najsmješniji dio je bio kada smo Kiki i ja pjevali u zajedničkim scenama pa bi zamijenili dijelove pjesme tako da bi on otvarao usta na moj dio a ja njegov. Zamisao Domagoja (redatelja) je bio da prikažemo taj ‘flert’ o kojem priča tekst pjesme. Nadam se da će izgledati tako jer je bilo puno više smijeha i sudaranja od ‘zavodničkih pokreta’. Snimanje je trajalo duže jer nismo samo radili kadrove za spot nego smo radili fotke za Gloriju i ‘making of’ spota. Ne želim vam otkriti previše kako će izgledati spot jer ćete za koji dan moći vidjeti u posebnom prilogu kako je izgledalo snimanje. Ali evo par slika sa prve lokacije.

Prije par dana trebali smo početi sa snimanjem spota za pjesmu ‘Kada me poljubiš’ ali je u zadnji tren snimanje bilo odgođeno…Nije dugo trebalo da se prošire razne priče i da moju managericu novinari zaspu pozivima tražeći nekakvu zanimljivu priču o tome ‘da su saznali kako mi je pozlilo, da sam u bolnici’…kako ne bi nešto preraslo iz muhe u slona, evo javljam se živa i zdrava.

Dobro, možda ne tako zdrava ali u svakom slučaju zdravija. Naime par dana prije snimanja dobila sam virozu i visoku temperaturu koja nikako nije prolazila, nažalost dehidrirala sam na dan snimanja što nikako nije išlo na bolje pa smo morali odgoditi snimanje. U bolnici sam obavila sve potrebne pretrage, i isti dan sam bila kući. Danas sam popila zadnji antibiotik i već sam kao nova, svi koji su se zabrinuli, nije bilo ništa strašno…samo viroza koja hara ovih dana. Nadam se da već idući tjedan nastavljamo tamo gdje smo stali, i da ćete spot moći vidjeti uskoro!

Ne znam koliko inače obraćate pažnju na tekstove pjesama, koliko se možete pronaći u njima, koliko vas uopće riječi i misli mogu dotaknuti, koliko im vjerujete… Ponekad mi se čini da ljudi više uopće ne razmišljaju, nego gutaju sve što im je servirano (naravno čast iznimkama koje misle svojom glavom). Kod nas je uvijek bilo opće poznato da to prepuštamo drugima, jer onda nam je lakše a i nismo direktno odgovorni za bilo što loše što se događa. Lako za slijepo slijeđenje trendova i opsesije tko se kako obukao i gdje…ali to seže puno dalje. Ponekad se šokiram kako ljudi ne vide razliku između fikcije i stvarnosti. Često me ljudi znaju pitati ‘da li je nešto što su čuli istina?’ jer ih to zabavlja i imaju jednu temu više uz kavu…ali problem nastaje kada ljudi sebe i svoj život počnu uspoređivati ili mjeriti prema nekim nerealnim i potpuno apsurdnim mjerilima koje zadaju mediji. Ne zaboravimo da puno mladih ljudi svoje uzore nalazi među nekim javnim osobama…od mnogih se daju naučiti vrlo korisne lekcije; kako uhvatiti starog prdonju da te uzdržava i kako biti kulturna sponzoruša, kako obrazovanje nije ni najmanje bitno jer znate ‘život’ vas sve nauči, kako postati poznat bez da išta radite i da si uz to niste u stanju račune platiti ali ste dobili par komada robe i krasite veeeliki plakat u jednoj ulici… Nema što odlične lekcije za mlade ljude. Ali da ne ispadne kako neki ne pokušavaju educirati publiku glazbom i kroz socijalne teme kao Simona Gotovac sa svojom pjesmom ‘Treba nam lova’…iako sad ispada kako je ta pjesma ustvari jedan emotivan poziv za financijsku pomoć.

Naravno to je zabava, namijenjena je tome da se ljudi nasmiju, i to shvaćam, ali se pitam kako u jednom trenu to već ne postane žalosno…Ne bi se iznenadila da Nives Celzijus uglazbi one stihove Jadranke Kosor o kojima se stalno govori i da dođe do referenduma da to postane nova himna…