"Htjela sam da suprug vidi film prije Cannesa jer nisam željela da ondje bude iznenađen", kaže glumica

Foto: Sipa/JLP 

Govori tiho i pomalo sramežljivo, ali Charlotte Gainsbourg (37), kći slavnog para, britanske glumice i pjevačice Jane Birkin i francuskog šansonijera Sergea Gains­bourga, posjeduje snagu najvećih glumica. Oduvijek je izbjegavala lagane uloge i zato se malo tko iznenadio čuvši da ju je Lars Von Trier izabrao za glavnu ulogu u filmu “Antikrist” o bračnom paru koji svoje nesuglasice pokušava riješiti odlaskom u zabačenu kolibu u šumi, što na kraju dovodi do mučnoga iskustva, ispunjenog seksom i nasiljem.

“Antikrist” je u Cannesu podijelio publiku. Jedni misle da je odvratan, a drugi da je genijalan, ali svi su se složili da je Gainsbourg u njemu odigrala hrabru i snažnu ulogu. S tim se složio i festivalski žiri, dodijelivši joj nagradu za najbolju glumicu, čime je nakon 23 godine, koliko je prošlo otkad je s filmom “Mala kradljivica” dobila Cezara za glumicu koja najviše obećava, napokon ispunila očekivanja. Charlotte Gainsbourg je u Cannes došla sa suprugom, redateljem i glumcem Yvanom Attalom (44), s kojim ima sina Bena (11) i kćer Alice (6).

Koliko je hrabrosti trebalo da snimite film s toliko nasilja i seksa?
- Nisam to učinila zato što sam hrabra, nego sam veoma željela surađivati s Larsom Von Trierom. Svaki bi glumac trebao ispitivati svoje granice, a da bi mo­­gao izvući najbolje iz sebe mora imati dobrog redatelja. Kad sam dobila scenarij, vidjela sam da će u filmu biti mnogo scena nasilja i seksa pa sam znala u što se upuštam.

Što ste prvo pomislili kad ste vidjeli koliko ćete se u filmu morati razgolititi?
- Nisam se šokirala, ali sam znala da mi neće biti jednostavno. Oduvijek sam se sramila svojeg tijela pa sam izbjegavala snimati golišave scene. Da imam savršeno tijelo, vjerojatno bih se više skidala pred kamerama, ali s ovim malim grudima i tijelom dječaka, jednostavno se nisam osjećala ugodno. Zato sam i rekla Larsu da mi nije problem skinuti se, no da se bolje osjećam kad nisam potpuno gola. On je to shvatio te mi je dopustio da u zadnjoj sceni, iako sam sve ostalo skinula, ostavim majicu na sebi.

Jeste li se bojali da ćete izgledati neatraktivno?
- Shvatila sam da će mi snimanje biti lakše ako ne razmišljam o tome jesam li savršena. Na sreću, iako ima brojne scene seksa, “Antikrist” nije film o seksualnosti, već o ljudskoj osobnosti, pa tijela nisu trebala biti lijepa kao u pornićima. Zato se nisam trebala brinuti imam li podočnjake, vide li mi se na tijelu pjege i ostali nedostaci.

Kako ste se osjećali kad ste prvi put pogledali film?
- Film sam vidjela triput prije Cannesa. Nije mi bilo ugodno, pogotovo sam se čudno osjećala gledajući scenu u kojoj masturbiram, ali me nije bilo sram onoga što vidim, a to je najvažnije. Vjerujem da će nekima biti teško gledati film, ali ja sam ponosna na njega.

Kako je na film reagirao vaš suprug Yvan Attal?
- Htjela sam da ga vidi prije Cannesa jer sam se nadala da će sa mnom doći na premijeru, a nisam htjela da u kinu bude iznenađen. Znao je kakav je to film, ali ga je ipak potresao kad ga je prvi put pogledao. No, on je vrlo inteligentan i razumije što znači raditi na ovakvom projektu. Toliko sam ponosna na njega što mi je dao svu moguću potporu.

Lars Von Trier poznat je kao jedan od najćudljivijih svjetskih redatelja, među ostalim, ne voli razgovarati s glumcima. Kako je protekao vaš prvi susret?
- Bilo je to jedno od mojih najčudnijih iskustava. Prije prvog susreta s njim dobila sam scenarij i detaljno sam se pripremila. Imala sam hrpu bilješki, pa sam ga zasula pitanjima kad sam došla u njegov ured u Dansku. On je, pak, mirno sjedio i zbunjeno mi pokušao objasniti da ne zna odgovore. Nikada nisam vidjela osobu koja je istodobno toliko nervozna, a opet toliko mirna. Nakon nepunih pola sata razgovora, naš je sastanak završio i mislila sam da mu se nisam svidjela. Uopće nismo bili na istoj valnoj dužini. No, nekoliko dana poslije me nazvao i rekao da me želi u filmu.

Kako ste se pripremali za film?
- Willem Defoe, Lars Von Trier i ja dva mjeseca prije snimanja povukli smo se u jedan hotel na osami. Uvježbavali smo uloge, a mene je najviše brinulo hoću li uspješno odglumiti napade panike. Nikada nisam bila u sličnoj situaciji i ne znam kako izgleda napad panike. Lars mi nije htio dati previše detalja o mom liku, ali je tada napravio iznimku. Kako on često ima napadaje panike, detaljno mi ih je opisao i pomogao mi da shvatim kako se osjeća moj lik.

Kako je bilo odrastati uz slavne roditelje?
- U djetinjstvu nisam mislila da je moja obitelj drugačija od drugih. Uvijek su me štitili. Kad sam s trinaest godina snimila s tatom pjesmu “Lemon Incest”, koja je zbog teme o pedofiliji izazvala brojne kontroverze, zaštitili su me tako da su me smjestili u internat gdje novinari nisu mogli doći do mene.

Je li vam bilo čudno kad ste prvi put gledali filmove u kojima je vaša mama razgolićena?
- Ne previše. Mama mi je bila veliki uzor dok sam snimala “Antikrista”. Znajući koliko je ona u mladosti voljela šokirati ljude, te da se nije libila snimati golišave scene, osjećala sam se kao da mi dopušta da i ja to učinim. Više me zabrinjavalo koliko će film utjecati na moju djecu, sve dok se nisam sjetila da sam i ja prolazila kroz sve to i mislim da nisam ispala loša.

Jeste li razgovarali s mamom o svojoj ulozi?
- Ona mi je bila svojevrstan ispušni ventil dok sam snimala ovaj film. Pričale smo svaki dan, a ona me neprestance nasmijavala. Kad snimate jedan tako ozbiljan i naporan film, potreban vam je netko tko će vas svaki dan nasmijati. Razumjela je kroz što prolazim. Ne možete ni zamisliti koliko je zabavno razmjenjivati SMS poruke s majkom samo nekoliko minuta nakon što ste snimili scenu seksa.

Jeste li ikada poželjeli da niste dijete poznatih roditelja?
- Nikada nisam o tome razmišljala. Ponosna sam na svoje roditelje i nikada ih ne bih mijenjala. Istina, nekada je lakše biti anoniman i imati više mira, ali ne mogu ni zamisliti takav život.

Josip Jurčić

Komentirajte članak na Facebooku